2004. godine, Blazho Nikolich, prevoditelj i kulturni pokrovitelj, poziva ljude iz kazališta da stupe u kontakt sa zajednicom osoba s oštećenjem vida. U zemlji je takva vrsta suradnje, do tada, gotovo odsutna.
Velimir Velev se slaže. On je redatelj, glumac, profesor na NATFA (Nacionalna akademija za kazališnu i filmsku umjetnost, Sofija, Bugarska), i ravnatelj kazališta VIA, Sofija. Uz njegovu pomoć, započinje održavanje kazališnog tečaja i to u školi za djecu oštećena vida Louis Braille u Sofiji. Tečaj uključuje uglavnom slijepu djecu.
G. Velev ih počinje učiti na netradicionalan način, stvarajući vlastitu metodologiju za rad sa slijepim. To uključuje određene vježbe i tehnike, kroz koje slijepa djeca razvijaju vještine, do tada nemoguće za slijepe osobe. Uče stvarati umjetnost u žanrovima koji se temelje samo na dalekoj vizualnoj kontroli – marionete i kazalište sjena.
Ansambl se sastoji od sadašnjih i bivših studenata iz škole Louis Braille i profesionalnih glumaca iz VIA kazališta.
Ansambl se fokusira na bezvremenske ljudske vrijednosti i ideale. Imaju nekoliko izvedbi:
“Susret u oblacima” – prvi performans s marionetama u izvedbi slijepih glumaca
“Boje mraka” – jedinstveno interaktivni i osjetljiv performans u potpunom mraku, u čiju izvedbu je uključena i publika. U jednom satu, uloge se mijenjaju i sudionici koji vide postaju ti koji ne vide, dok su im slijepi glumci pomoćnici i vodiči u mraku.
“Sjena moje duše” – prvo takve vrste, kazalište sjena u kojem slijepi glumci, bez da vide kako svjetlo stvara i mijenja sjene, koriste svoja tijela kako bi “iscrtali” slike od svijetla i sjene. Trenutno se provodi kao dio programa u Kazalištu mladih Nikolaj Binev.