Osjetila u mraku

Njuh

Naš osjet za miris se razvija sve do osme godine života kada dostiže plato, a slabi u starijoj životnoj dobi. Neki znanstvenici tvrde kako osjet za miris počinje slabiti puno prije nego ostarimo, čak u ranim dvadesetim. Drugi pak tvrde kako osjetljivost osjeta mirisa ovisi o mentalnom i fizičkom zdravlju osobe,  zdravi osamdesetogodišnjaci mogu imati jednako snažni osjet mirisa kao i mlade osobe.

Značajno smanjena osjetljivost za miris uočena je kod osoba koje imaju smanjen protok krvi u mozgu, te kod pušača.

Osjet mirisa je važan za gotovo sve životinjske vrste jer ima ulogu u osnovnim životnim potrebama/procesima kao što su pronalazak hrane i izbjegavanje predatora.

Ljudski olfaktorni sustav se ne razlikuje puno u odnosu na olfaktorni sustav kod na primjer koze ili zamorca. No njegova uloga u ponašanju zauzima posve različito mjesto, kod ljudi, u usporedbi s ostalim sisavcima, je gotovo zanemaren. Ljudi se kao i ostali sisavci nalaze u okolišu koji je prepun mirisnih podražaja, stoga je došlo do razvoja sustava za selekciju koji omogućuje da se nosimo s mnoštvom informacija.

Istraživanje na studentima je pokazalo kako većina smatra osjet mirisa najmanje važnim od ljudskih osjetila. Ljudi zaista imaju izuzetan, ali nedovoljno cijenjen osjet mirisa. Naš prag detekcije mirisa je vrlo nizak, no samo visoke koncentracije mirisa spontano usmjeravaju našu pozornost na miris.

Na primjer,  ljudi mogu osjetiti miris straha u znoju druge osobe i biraju partnera čiji tjelesni miris odaje traženi genetički materijal.

Ljudi nisu samo prirođeno dobri u detekciji mirisa, mogu ga i dodatno poboljšati vježbanjem. Ponovljeno izlaganje mirisima vodi smanjenju praga u prepoznavanju brojnih različitih mirisa.

Istraživanja tvrde kako suprotno uvriježenom mišljenju, slijepe osobe nemaju izoštreniji osjet mirisa u odnosu na videće osobe. U eksperimentima u kojima su sudjelovale i videće i slijepe osobe najbolje rezultate , u gotovo svim testovima, su imale videće osobe – zaposlenici Vodnog odjela iz Philadelphije koji su trenirani kako bi pratili kvalitetu vode. Znanstvenici su zaključili kako je trening najvažniji faktor koji poboljšava osjet mirisa.

Slijepe osobe obraćaju više pažnje na mirisne podražaje kako bi izgradili što bolju predodžbu okruženja u kojem se nalaze. Zbog nedostatka osjeta vida, slijepe osobe se više oslanjaju na ostala osjetila.

U istraživanjima slijepe osobe imaju značajno niži prag detekcije mirisa i svjesniji su njegove prisutnosti, ali ne i u razlikovanju i identifikaciji.

Kao kod taktilnih i audio podražaja, mirisi također aktiviraju vizualno korteks čak i u osoba koje su slijepe od rođenja.

Nedavno istraživanje Rombaux i suradnika je pokazalo kako je bolja percepcija mirisa kod slijepih osoba povezana s povećanjem olfaktorne cijevi koja prikuplja senzorne krajeve olfaktornih receptorskih stanica.

Olfaktorna cijev se može i smanjiti, na primjer kod pacijenata kod kojih je došlo do gubitka osjeta mirisa.

Percepcija mirisa ne odnosi se  samo na njegov osjet već i na prijašnje iskustvo i emocije povezane s tim osjetom.  Mirisi mogu pobuditi snažne emocionalne reakcije.

U istraživanjima u kojima su ispitanicima bili ponuđeni vizualni (object) leksički (naziv objekta) i olfaktorni (miris objekta) podražaji sa zadatkom da napišu štogod im pane na pamet kao odgovor na podražaj, odgovori na vizualne i leksičke podražaje su bili puno duži u odnosu na olfaktorni podražaj, ali su odgovori na podražaj mirisom bili emotivniji i svi su se odnosili na sjećanje.

Čini se kako se maloj djeci sviđaju svi mirisi, možda zbog nedostatka prijašnjeg iskustva i urođene znatiželje. Djeca mlađa od pet godina ocijenila su znoj kao ugodan miris, svi iznad pet godina smatraju miris znoja neugodnim.

To da nam se neki miris sviđa ili ne sviđa ovisi i o koncentraciji i intenzitetu određenog mirisa.

Istraživanja pokazuju kako ugodni mirisi značajno poboljšavaju efikasnost na poslu.

Arome kao pepermint, pojačavaju pozornost i stoga poboljšavaju učinkovitost.

Medicinska istraživanja pokazuju kako aroma vanilije smanjuje stres i anksioznost. Ova aroma smiruje. Efekt je uočen samo kod čiste arome vanilije, ne i kod parfema koji sadrže mješavinu vanilije i drugih aroma.

Efekti ugodnih mirisa koji pozitivno utječu na raspoloženje ne moraju biti uvijek korisni: pojačavanjem pozitivne percepcije i emocija, mirisi mogu utjecati na naše prosuđivanje. U eksperimentu u kasinu u Las Vegasu, količina potrošenog/prokockanog novca se povećala za 45% kada je prostor bio ispunjen ugodnom aromom.

Neka istraživanja pokazuju kako sramežljive, introvertirane osobe imaju istančaniji osjet mirisa u odnosu na ekstroverte.